Vrelo Bosne

Prostor Vrela Bosne predstavlja izvorišni dio rijeke Bosne, smješten jugozapadno od grada Sarajeva, ispod obronaka planina Igmana i Bjelašnice. Područje Vrela Bosne uvijek se razmatralo kao cjeloviti dio prostora Ilidža - Vrelo Bosne - Stojčevac, jer je svojim prirodnim i kulturnohistorijskim vrijednostima ovaj prostor neodvojivo povezan. I prema stvorenim vrijednostima ovo područje predstavlja cjelinu, posebno sa aspekta turizma, banjskog liječenja i rekreacije.

Vrsta drveća
ha
Površina
0
Vrsta sisara

Izvorišni dio rijeke Bosne

Bogatstvo prirode ovog područja, koje privlači veliki broj korisnika, ogleda se u resursima kvalitetne pitke vode, termalnim vodama, šumama, poljoprivrednim potencijalima, atraktivnim lokacijama za turizam i rekreaciju, kao i brojnim dobrima kulturnohistorijskog naslijeđa.

Područje Vrela Bosne opremljeno je parkovskim mobilijarom za boravak u prirodi, te igralištem za djecu. Ima lijepo uređene šetnice koje omogućavaju pristup jezerima gdje obitavaju labudovi, najprepoznatljiviji simboli Vrela Bosne. Kao što je već spomenuto, Velika aleja je pogodna za šetnju, džoging i vožnju biciklom.

Ugostiteljske usluge pruža restoran „Labud“ koji je u privatnom vlasništvu.

Prirodna i kulturna baština

Kompleks Banja Ilidža obuhvata niz objekata počevši od stare željezničke stanice, objekata Banje i Hotela, novoizgrađenih hotela i paviljona. Zasluga za prve gradnje na Ilidži (a i prve gradnje u ovom stilu) pripada inženjeru Matiji Ribariću, koji je kao “okružni mjerenik” po nalogu Zemaljske vlade izradio plan i oživotvorio novu Ilidžu.

 

U okviru ovog kompleksa ističe se hotel “Bosna”. To je monu¬mentalna verzija ”švicarskog stila” u Bosni

Ovo područje je značajno arheološko nalazište. Na ovom lokalitetu je u drugoj polovini 9. ili u prvim desetljećima 10. stoljeća podignuta crkva posvećena svetom Stjepanu Prvomučeniku. Građevina je predromanička, a datiranje je izvršeno prema nalazima dijelova crkvenog namještaja. Posjed je zajedno sa podignutom crkvom darovan bosanskom biskupu prilikom osnivanja Biskupije u drugoj polovini 11. stoljeća. Crkva se spominje u povelji Bele IV iz 1244. godine. Tokom stoljeća je jednom pregrađivana, a srušena početkom 14. stoljeća. U njenim ruševinama i oko njih formirana je nekropola od oko 80 stećaka.

Padine Stojčevca povezane su sa Vrelom Bosne alejom koju sačinjavaju platani, hrast lužnjak i lipe. Na samom prostoru koji je oivčen sa padinama Igmana nalaze se parkovi sa 49 vrsta drveća, a u sastavu grmlja različite vrste divljih ruža, malina i kupina čiji cvjetovi doprinose ukupnom pejsažnom ugođaju.

U današnje vrijeme kada je većina objekata devastirana došlo je do izrastanja samoniklih korovskih biljaka koje su dodatno degradirale prostor. Vodni ekosistemi su predstavljeni potokom Stojčevac koji nizvodno u centru formira stajaći ekosistem u vidu bare ili jezera. Lokalitet Stojčevca je prije rata spadao u jedan od ljepših i uređenijih prostora u gradu, te je bio značajan turističko-rekreativni i izletnički centar.

O ovom mostu se obično govori kao o mostu u Plandištu, mostu u polju, a često se spominje i naziv rimski most. U starim dokumentima iz srednjeg vijeka spominje se kao “Bosna basi kuprisi” (“most kod izvora Bosne”).
Naziv rimski most prvenstveno je baziran na uzidanim detaljima sa rimskih građevina koji su nađeni na mostu. Ti detalji su vjerovatno sa rimskih nadgrobnih ploča,što su često korištene i kao građevinski materijal.

 

Most je jedan od niza primjera stvaralačke inventivnosti i gradi¬teljske raznolikosti na tlu Bosne i Hercegovine i kao takav predstavlja zaštićeni spomenik kulture.

Velika i Mala aleja formirane su u periodu 1893. godine, kada je posađeno 3.000 stabala kestena i platana (dužine 3,5 km), te uređen čuveni ilidžanski park. Uz izgradnju čitavog niza objekata, hortikultura je dotjerivala divlju ljepotu okoline, koja i danas predstavlja značajnu hortikulturnu i ambijentalnu vrijednost.

 

Zbog svoje prirodne ljepote vrelo je uređeno kao i banjski kompleks, tako da su ozidane obale, izgrađen veliki broj mostića da bi se premostili rukavci, ribnjak, te ugostiteljski objekti.

Prostor šireg područja Vrela Bosne karakterizira velika heterogenost biljnog pokrivača. Na ovom prostoru stanište je našlo (djelomično uz pomoć čovjeka) preko 26 različitih biljnih zajednica. U cjelokupnom mozaiku, ispresijecaju se primarni ekosistemi (rubovi Igmana), sa livadskim ili sekundarnim ekosistemima, te tercijarnim predstavljenim sa obradivim površinama i parkovskim prostorom.


Kao rezultat dosadašnjih istraživanja na širem prostoru Vrela Bosne registrirana je velik raznolikost grmlja i drveća, kao i zeljastih biljaka. U dosadašnjim istraživanjima posebna pažnja je posvećivana utvrđivanju broja medonosnih i ljekovitih biljaka, koje su na ovom prostoru veoma zastupljene zahvaljujući povoljnim uvjetima.
U sastavu drveća dominante su kultivirane i zasađene vrste u parkovima i alejama, međutim, prisutni su i segmenti sa samoniklim vrstama.
Na ovako malom prostoru smjenjuje se akvatična ili vodena flora sa obalnom i tipičnom kopnenom, na taj način stvarajući primjer prave male botaničke bašte.

 

Broj životinja registriranih na ovom području (u vodenoj i kopnenoj sredini) prati visoku raznovrsnost biljnog pokrivača. Prema dosadašnjim podacima konstatirano je 20 vrsta sisara koji su jednim dijelom vezani za padine Igmana. U sastavu riba dominira autohtona vrsta potočne pastrmke koja je više vezana za prostor Male Bosne do Plandišta, a pored njih je kalifornijska pastrmka i lipljen koje su alohtone, ali su se dobro adaptirale na ovaj dio vodotoka. U sastavu beskičmenjaka konstatiranih u vodenim ekosistemima zastupljene su endemične vrste račića (dvije) i insekata (tri) koje su svojim larvenim periodom vezane za vodu, a kao odrasli žive na obalnoj vegetaciji.

Područje Vrela Bosne je prostor na kome se nalazi glavno izvorište pitke vode “Bačevo” za grad Sarajevo. Slivno područje izvorišta predstavljaju planine Igman i Bjelašnica. Na ovom području voda se javlja u obliku:
– vrela,
– površinskih vodotoka, te
– podzemnih, termalnih, termomineralnih i hladnih voda.

 

Na lokalitetu Vrela Bosne javlja se šest izvora i brojni tokovi, koji se spajaju u jedinstven vodotok, označen kao Mala Bosna. Hidrološkoj raznovrsnosti šireg područja Vrela Bosne doprinosili su i vodotoci Večerica i Stojčevac.

Prvi podaci o Ilidži (općina kojoj prostor pripada administrativno) potiču još iz neolita, a prema stupnju naseljenosti predstavlja najstarije naselje u središnjem dijelu Bosne. U rimsko doba Ilidža je nosila naziv Lužani. U ovom periodu nije zabilježen značajniji razvoj ovog prostora. Također, i u Osmanlijsko vrijeme razvoj ovog prostora tekao je veoma sporo.

 

Sam naziv Ilidža je turskog porijekla i označava banju ili toplicu. U tursko doba, u području vrela Bosne, organiziraju se teferiči ili izleti, a izgrađen je i most na Plandištu “Rimski most”, kameni most na Željeznici, te veliki han (Karavan-saraj) u kojem je sada smještena općina Ilidža.


Sadašnju fizionomiju i izgled područje Ilidže zajedno sa Vrelom Bosne dobiva u vrijeme Austro-ugarske vladavine. Preokret u razvoju banje Ilidža i ostalog prostora dešava se davne 1885., godine kada Zemaljska vlada preuzima ingerenciju nad banjom, doprinoseći razvoju banjskog kompleksa i šire okoline Ilidže zajedno sa Vrelom Bosne. U to vrijeme, prema literaturnim podacima, na prostoru Vrela Bosne sa okolinom zabilježeni su rekreativni sportovi: lov, ribolov, jahanje, vožnja čamcem, izleti, pješačenje. U ovo doba izgrađeni su hoteli “Hungarija” (kasnije Hercegovina), “Austrija” (kasnije Srbija), “Bosna”, veliki broj vila u Velikoj Aleji, kao i sama aleja. Prema zapisima u londonskim novinama za ovo područje se kazivalo da je najljepše mjesto na svijetu, sa vazduhom koji krijepi, klimom koja očarava, sa pejzažom koji bi mogao uliti pjesničko raspoloženje čak i u dušu kakvog londonskog piljara.


Unazad 50 godina ovaj prostor je bio izletište građana Sarajeva, Bosne i Hercegovine i šire. Turistički kompleks koji je bio sačinjen od hotela i nižih ugostiteljskih objekata, okružen uređenim parkovima nastavljao se u stajalište za fijakere i ulaz u Veliku aleju (poznato šetalište).


S obzirom na značaj ovog prostora izuzetno je važna zaštita prirodnih resursa (flore, faune i vodenih tokova), zatim kulturnohistorijskog nasljeđa, izletničkog i turističkog potencijala, ali naročito zaštita izvorišta vode, koje će zasigurno dugo ostati kao primarno za grad.

Kako do Vrela Bosne?

Do područja Spomenika prirode „Vrelo Bosne“ može se doći automobilom iz putnog pravca Sarajevo – Mostar (M-17) gdje se kod Stare pravoslavne crkve put odvaja lijevo za Vrelo Bosne. Posjetiocima koji dolaze iz ovog pravca obezbijeđen je parking uz naplatu. Druga mogućnost za dolazak automobilom je iz pravca Ilidže do početka Velike aleje koja je zatvorena za motorna vozila. Parking je takođe obezbijeđen uz naplatu.
Do Vrela Bosne može se doći javnim gradskim prijevozom (tramvajem) do posljednjeg stajališta na Ilidži odakle je potrebno oko 10 minuta hoda do početka Velike aleje duge 3,5 km.
Do samog nukleusa Vrela Bosne može se doći šetnjom ili vožnjom bicikla Velikom alejom. Posjetiocima stoje na raspolaganju fijakeri koji predstavljaju pravu atrakciju.

Busom

Autom

Tramvajem

Cjenovnik Vrelo Bosne

ULAZNICA ZA POSJETU SPOMENIKU PRIRODE “VRELO BOSNE”

Odrasli
2,00 KMpo osobi
Penzioneri, invalidne osobe
1,00 KMpo osobi
Učenici i studenti
1,00 KMpo osobi
  • SNIMANJE U KOMERCIJALNE SVRHE, SPOTOVI I FILMOVI U ZAŠTIĆENOM PODRUČJU
    400,00 KM

Partneri

  • Općina Ilidža
  • Udruženje fijakerista

Učesnici u razvoju područja

  • Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo
  • Centar za okolišno održivi razvoj (COOR)